beats by dre cheap

...

"Šta sam uradio,
kakva tužna humoreska,
gradio ispod gradova od peska,
dubok bezdan bez dna..."

Eto, tako. Prva novogodišnja istina. Jebem ti novu godinu koja otvara stare rane od samog početka. I znala sam, ma, znala sam ja to... a nisam htjela znati. I vidjeti. I razumjeti. I prihvatiti. Nisam htjela, jer je teško. Odbačena. Odbačena. Oni će uvijek imati jedno drugo. Čak i kad se mrze najviše na svijetu. A ja, šta ću ja imati? Zašto sam, dovraga, mislila da imam njih? Nemam. Možda sam nekad imala privid bliskosti sa njima, jedinstva, povezanosti. Ne postoji. Oni će uvijek imati jedno drugo. A ja... ja ću živjeti sa tim. Odbačena. Odbačena.

Dovraga, nedostaju mi dani kada je dolazio meni, povjeravao mi svoje sitne tajne, razgovarao satima sa mnom... nedostaju mi dani prividne bliskosti. Kao da i tada nije bila nadjačana nečim što njih dvoje dijele. Nedostaje mi. A nikada, nikada nije pripadao meni. Još otkad smo ga obje upoznale jedne davne jeseni, još tada je pripadao njoj, a ne meni. Moje malo čupavo... Naučio je naša imena nekako istovremeno, još uvijek suviše mali da bi znao dijeliti, razdvajati.... Odrastao uz obje, volio nas obje... gdje su se razdvojile staze? Kada je shvatio ono što sam ja već znala (a nisam htjela znati)?

Nedostaje mi da opet bude moj više nego njen... a ipak znam, duboko u sebi znam, nikad ga ja voljeti neću kao ona. Meni samo nedostaje... i malo, samo malo sam ljubomorna... Nedostaje mi. A izgubljen je zauvijek, vratio se tamo gdje otpočetka i pripada. A ja... ja sam ostala odbačena. I nude mi oboje ljubav, nude mi oboje pažnju, nude mi oboje sebe... ali to obično nije dovoljno. Ja bih više, ja bih sve ono što sam i sama trebala imati.

Hvala ti, 2017., dobro si počela...

Tražeći tebe među zvijezdama.
http://tugadolazikasnije.blogger.ba
02/01/2017 00:57