beats by dre cheap

...

Nema sna. I nema mira. Samo loš predosjećaj... koji traje i traje.

Dođe mi da vrisnem: neka se desi, ako mora, neka se već jednom desi!
Ipak kažem: odgodi, Bože, šta god bilo, samo odgodi, znamo oboje da sam slaba.

Slaba... eto, i to priznajem. Slaba i umorna.

-

Nedostaje mi djevojčica kakvom sam nekoć bila.
Nije dugo trajalo, nepune tri godine. I cijeli moj svijet otišao je dovraga.
Tri bezbrižne godine... i već sada više dvije decenije da ih otplaćujem.

-

Noćas sam pomislila da je dobro što je nemam, da je tako lakše.
O, Bože, kad bih mogla, svoj bih život položila da njen spasim. I juče i danas i sutra.
Jedino biće na cijelom svijetu za koje bih život svoj dala... a ne mogu.

I pomislila sam kako je dobro što je nemam... jer bi me ubila briga za nju.

-

Nikad mi ne pričaju o našem odnosu. Ne govore koliko sam je voljela.
Jesam! Morala sam je voljeti! Samo ju je valjda bilo previše bolno izgubiti.
Ne pričaju mi, ali ja znam... znam da je bila moje sve još tada.

-

Vjerovatno nikad ne bi bila obična djevojčica, obilježena je rođenjem.
Uvijek bi bila krhka, nježna, osjetljiva... tjerala bi me da strepim nad njom.

Nekad sam živjela u nadi da je tamo negdje, da ću je jednog dana naći.
Bila sam spremna na to da bude bolesna, bespomoćna... i da me treba.
Život bih joj poklonila, a kako tek ne bih svoju brigu i pažnju...

Samo što bi me to ubilo. Ubila bi me briga za nju, tako nemoćnu.

-

Dobro je što je nemam... jer ne bih preživjela da brinem zbog nje.

-

Strepim nad drugima... i više nego što trebam. Strepim i čekam da dođe zlo.
I ponekad, samo ponekad, poželim otići prije nego se to desi.
Duboko pod zemljom, tvoja stvarnost samo je tama, opor miris zemlje i crvi.
Nema porodice. Nema ljubavi. Nema strepnje. Nema boli. Ništavilo.

Tražeći tebe među zvijezdama.
http://tugadolazikasnije.blogger.ba
25/07/2016 02:42