beats by dre cheap

...

Kaže mi:
Nigdje nisi prava ti, niko te ne upoznaje takvu... u cjelini.

Kaže mi:
Svi dobivaju dijelove tvoje ličnosti... a gdje si prava ti?

...

(Ne pitam, a htjela bih:
Gdje da potražim izgubljenu sebe?)

...

Plašim se... kao da gubim razum. Sve mi se miješa...

Riječi koje ispisujem na različitim mjestima
u razgovorima sa različitim ljudima
postaju jedno.

I ja znam da ti ljudi nisu ista bića... ali kao da jesu.
(Možda i jesu? Neka kažu, da ne mislim da sam luda.
 Ili neka ćute. Neka me ostave u mojoj prividnoj anonimnosti i sigurnosti.)

Ne mogu... ne mogu i dalje držati sve te svjetove odvojene jedne od drugih.
Svjetove zauvijek nespojive!
Kako bih voljela da moje biće nije ovako slojevito!

Plašim se da će me prozrijeti... prepoznati moje pretvaranje.
(Nije to zbilja pretvaranje, ipak! Ja ne lažem, samo prikrivam istinu.)
Tamo... i tamo... i tamo... i ovdje... prepoznaju li me?
Zapravo, ne. Nikome nisam toliko važna da me traži tamo... i tamo... i tamo... i ovdje.
A kada i bi... Ko bi mene prepoznao u svemu tome?
Nema nikoga ko zna cijelu mene... I nikoga ko bi želio sastaviti sve kockice.

Ljudi koji me poznaju i vole i trpe ne zaslužuju znati tamnu stranu moje ličnosti.
Neka misle da je najtamnije što od mene mogu dobiti nervoza i svađa.
O, neka ne saznaju za ovo... i ono... još gore.

A ja ću nastaviti... sa strahom.

...

Nema prave mene, znate? Nema je.
Ja sam ovdje... ova tamna, nesretna duša... (Jesam li baš toliko nesretna?!)
I tamo... (Stvarnost.)
I tamo... (Najbliže osobe.)
I tamo... (Ne želite znati!)

Sve sam ja. Čudna, neuhvatljiva. Nemoguća.

...

Trebala sam dosad naučiti živjeti dvostrukim životom?
Samo dok niko ne povezuje... Želim očuvati svoj privid sigurnosti!

Tražeći tebe među zvijezdama.
http://tugadolazikasnije.blogger.ba
04/06/2016 22:05