beats by dre cheap

...

"Prigrlih našu Dolores i ljubim joj plave loknice. Jednom rukom držim uzde, a drugom dete prigrljeno uz grudi. Prolazimo kroz raštrkano naselje. Lepo je. Svo u zelenilu i rodu. Ne diramo ništa. Ne sme se. To je naš zakon, a i kažnjivo je ako se prekrši. Samo ako nam dobrovoljno narod nešto da, može se uzeti. Sami nikako. Dešavalo mi se da noću idem kroz šljivik, da me šljive po licu udaraju, naročito kad idem konjem, a da nijednu ne uberem. Iako je noć, pa niko ne bi video, iako se prazan stomak grči.

Na konju, sa detetom, lagano pratim kolonu. Malo sam odsutna i nešto zamišljena. Trže me iznenadno i razdragano cikanje moje devojčice. Pružilo dete ručice uvis prema trešnji punoj zrelog ploda. Steže i opušta šake i sva treperi od radosti. Na licu osmeh i pokreti usnama koji pokazuju želju za hranom. Nikad nije videlo trešnju ni na slici. Niti ma kakav plod crven ili sličan trešnji. Rođena je početkom novembra, raspla u planinama i snegu. Pitominu je jedino videla u aprilu, kada sam stigla u Nikšićku župu u Šipačno. Nikakvih voćki još nije bilo. Sad joj je osam meseci. Otkud tako snažna želja za ovim crvenim plodom? Otkud zna da je to zrelo, da je to nešto prijatno i lepo? Instinkt. Da li je moguć takav prirodan nagon? I dok tako razmišljam, hvatam joj ručice, ljubim ih i savijam prema grudima, a glavicu zaklanjam da ne gleda trešnje. Da je na taj način moje srce poželjela - dala bih joj ga. A trešnje? Nisu naše. Ne smemo ih dirati, dok neko ne ponudi. A niko ih nije ponudio. Zavaravam je, skrećem joj pažnju na druge stvari i požurujem konja, da pobegnem od crvenih trešnji.

Prošlo je preko trideset godina, a još nisam pobegla od crvenih trešanja. Svake godine, kad vidim prve vezice crvenih trešanja na tezgama, na pijaci - pobegnem. I tako svake godine. Bežim, ali pobeći ne mogu."

Tebi, moja Dolores


Kada plačeš u pola četiri ujutro, moraš imati razlog. Razlog... Dolores, djevojčica rođena u novembru 1941., djevojčica umrla u martu 1943. godine. Dolores je bila samo jedna u nizu žrtava bezumlja koje je svijet zahvatilo tridesetih i četrdesetih godina XX stoljeća. Nisu je ubili njihovi meci, ali su fašisti krivi za smrt jedne Dolores..Da je svijet išta naučio, zaustavilo bi se na Dolores. Sudbina djevojčice koja nikad neće odrasti trebala je biti dovoljna da zaustavi sve ratove svijeta... A ratovi su se nastavili... Diljem svijeta... Čak i na istom onom tlu gdje je Dolores živjela svoj kratki život. I oteli su djetinstvo nekoj drugoj djeci...

Tražeći tebe među zvijezdama.
http://tugadolazikasnije.blogger.ba
28/01/2016 21:58