Tražeći tebe među zvijezdama.

04.01.2020.

...

Da barem imam hrabrosti da život ovdje i sada završi. Jer, ovako izgleda dotaći dno, ovako izgleda voljeti nekog više od sebe. I sve opraštati, svoje riječi pregaziti, samo da zadržiš najvoljenije biće. (Zar bih, zar zbilja bih?) Jednom sam izgubila ono što je trebalo biti najdraže i prije nego sam znala da imam, zato Onom gore nikad nisam oprostila. Drugi put sam izgubila zbog sebe... i moje najvoljenije otišlo je svojim putem... Hoću li ikad oprostiti sebi, ako sam uopće i mogla drugačije? Zbogom i tebi, voljeno utočište... Došla sam ti kao klinka sa šesnaest godina, jer me jedan gubitak vječno obilježio prazninom i jer mi je jedan dječak ukrao srce a nije ga htio za sebe. Praznina još živi u meni i boli, boli, boli... Srce mi nikad nije vraćeno i svojim sam rukama stvarala novo, kameno. Ali ova bol, ova je bol sve nadmašila... Prije sam žalila za onim što sam trebala imati, sada žalim za onim što sam izgubila. Više ni ti ne pomažeš, nisi više utočište. Jedanaest godina kasnije, shvatam da nema drugog utočišta osim onog koje nam pružaju ruke onih koji nas vole.. A kada nema njih, nema ništa. NIŠTA!

Tražeći tebe među zvijezdama.