Tražeći tebe među zvijezdama.

09.10.2017.

...

U nekim danima, teško je uopće se probuditi. Ustati iz kreveta. Hodati među ljudima. Disati vazduh pun gorčine. Teško je živjeti sa spoznajom da život samo prolazi čekajući neku bolju budućnost za koju nema garancija da će doći. Možda je ovo najbolje što je sudbina spremila. Umorna sam, ponekad sam strašno umorna. Umorna sam od buđenja u deset sati ujutro ponedjeljkom, kada su svi normalni ljudi u školi, na fakultetu, na poslu. Htjela bih i ja, tako bih mnogo toga u životu htjela. I čujem glas u glavi koji mi govori da sama krojim svoju sudbinu, da sama postavljam vlastite granice, ali... Jebi ga, živim u Bosni, ko je još vidio da je ovdje moguće sam skrojiti sudbinu? Nisam dijete političara, nisam dijete ratnih profitera, nisam dijete privatnih poduzetnika i nisam, definitivno nisam dijete sreće. Zato ću ovog ponedjeljka kao i mnogih prethodnih i mnogih narednih dana obrisati onih par najupornijih suza, duboko udahnuti da se smirim, progutati svu gorčinu da ne bude vidljiva na mom licu i živjeti dalje. Preživljavati.

Tražeći tebe među zvijezdama.