Tražeći tebe među zvijezdama.

13.02.2017.

...

U posljednje vrijeme, sve mi je teže natjerati se izaći van, na kafu, u šetnju, u kino, u kafanu. Tražim različite izgovore, pred sobom, pred drugima... Prijatelji zovu jednom, zovu dvaput, na kraju će odustati. A ja izbjegavam, krijem se u svojoj sobi, živim, preživljavam.

Shvatila sam da je mnogo lakše voditi virtualne razgovore. Nedostaju mi prijatelji, nedostaju mi obični razgovori sa tim neobičnim ljudima koji su dio mog života. I zato virtualni razgovori... lakše se pretvarati. Niko ne vidi oči crvene od suza, jedan smajli lako može zavarati.

Bježim od ljudi u stvarnosti, nastojim nadoknaditi izgubljeno vrijeme, otuđene prijatelje u virtualnom svijetu. Tu još uvijek mogu biti nasmijana, mogu biti raspoložena, mogu biti sretna... niko neće primijetiti razliku. Mnogo se teže pretvarati kad neko sjedi pored tebe.

Nekad je najlakše sasvim odustati. Izbjeći sve one kojima je stalo, koji bi se mogli zapitati. Dobro je, znaš, sve je u redu. Malo sam u gužvi ovih dana, čut ćemo se naredne sedmice. Ništa ne stižem, ali uskoro te zovem na kafu, obećavam. Ne ljuti se, zbilja sam u frci. 

Ljudi odustaju, s vremenom. Odustajem i sama. Prvo druženja. Zatim razgovori. Na kraju ništa neće ostati. NIkom se neću moći vratiti, ako se kad poželim vratiti, tako slomljena i iscrpljena. Ostat će jedan beskonačni vrtlog tame, sve će zvijezde biti zauvijek izgubljene.

Tražeći tebe među zvijezdama.