Tražeći tebe među zvijezdama.

08.07.2016.

...

Nedostaje mi prijatelj kojeg sam u njemu imala... ponekad.

Bila sam djevojčica.
Petnaestogodišnjakinja koja je polaskom u srednju školu gradila nova prijateljstva.
Glupa klinka koja nije znala presjeći na početku već se zaljubila.
U njega, najboljeg prijatelja kojeg sam ikad imala.

I godinama mi je bio prijatelj.
Neko sa kim sam dijelila svoj život.
Neko ko je sa mnom dijelio svoj život.

Bili smo prijatelji... uprkos svemu.
Uprkos njegovoj vezi koja je trajala i trajala i postajala sve čvršća.
Uprkos mojim vezama, neozbiljnim, kratkotrajnim, neuspjelim.
Uprkos svemu... pa i mojim glupim emocijama.

Bili smo prijatelji i to smo odjednom prestali biti. Tek tako.
Naši su životi otišli različitim putevima... došli su novi ljudi.

Još uvijek ga jedan dio mene voli. Onako, prijateljski. Čisto prijateljski.
Voli ga onako kako se vole ljudi kojima smo dali sve i izgubili ih.
A nikad nismo preboljeli.
Izgubiti i preboljeti nisu sinonimi. Nisu čak ni nužno uzročno-posljedične radnje.
Ja sam ga izgubila... Ili smo izgubili jedno drugo.
Ali ga još volim... ponekad. Volim prijatelja kojeg sam u njemu imala.

I nedostaje mi da pričamo...
o izbjegličkoj krizi
o Trumpu kao potencijalnom predsjedniku SAD-a
o cijenama nafte
o rezultatima popisa stanovništva

Postoje te neke teme... Kada ja samo zamislim šta bi on rekao.
I kao da ga mogu čuti kako govori, kako me ubjeđuje, kako se raspravlja.
Vjerovatno to i radi... sa nekim drugim ljudima, sa novim prijateljima.
Ja izbjegavam... još uvijek postoje naše teme.

Bio mi je prijatelj. I odjednom više nije.
Ali... kada neko ode... ili kada sami odemo od nekoga...
Nismo time presjekli sve veze. Sjećanja ostaju.

Našla sam neki dokument na računaru...
Glupost koju je on ispisao u drugom razredu srednje škole.
Djetinjasto... tražio je smjenu tadašnje predsjednice odjeljenske zajednice.
(Zar je postojalo vrijeme kada smo se time bavili i zamarali?!)
I već sam pošla javiti se... Eto, tako. Da vidim šta ima kod njega u životu.
Onako kako se prijatelji javljaju jedni drugima... čak i kada se više ne druže kao prije.
Sa nama nije moglo tako. Mi smo bili ona vrsta prijatelja koja ide na sve ili ništa.
Bili smo na nivou apsolutnog dijeljenja.
Znala sam njegove najdublje misli. Kupovala sam mu poklon za djevojku.
Znao je mene... a mene ne zna mnogo ljudi.
Bili smo nekad sve... i postali ništa.
I većinu vremena je to u redu. Čak se i ne sjećam.

Ali dođu tako trenuci kada mi nedostaje moj stari prijatelj.

Tražeći tebe među zvijezdama.