Tražeći tebe među zvijezdama.

10.03.2021.

...

"Sad mu je ta fotografija nedostajala. Možda mu je, u ovom trenutku, samo trebao pogled nekoga tko nikad neće ostarjeti. Tko nikad neće imati pedeset godina. Tko nikad nije imao ni trideset, pa čak ni dvadeset pet. Nekoga tko zna da je ostati budan najmanje što možeš učiniti - ako već postojiš. Ostati budan umjesto nekoga tko to više ne može."

"Nije mu jasno kako je moguće da se više od svih stvari koje su im se u one zajedničke dvadeset četiri godine dogodile, sjeća onoga što se nije dogodilo. Kako se u misli o Eleni uvijek prošverca baš ono čega nije bilo. Taj propušteni život, zaustavljen u namjeri, preusmjeren u nečiju tuđu biografiju. Njezin potencijalni život mimo nje. Jer neka druga sestra blizanka doživjela je pedesetu i sa svojim jednako vremešnim bratom blizancem proslavila zajedničkih pola stoljeća. A ne ovako. jedna naprasno prekinuta mladost i jedna propuštena, i onda cijeli jedan nedogođen život koji se zapravo događa neprestano u svojoj neostvarenoj prisutnosti."

Pedeset cigareta za Elenu

Za tebe sam je čitala. Za sve rođendane koji se nisu dogodili. Za sve praznine.

25.12.2020.

...

Boli. Jebeno boli. Svaki put kad je vidim. Zato je i ne viđam. Ponekad, zalutam u njen svijet, barem virtualno. Ona se smije, ona se druži, ona živi svoj život. A mene boli. Jer je ona živi podsjetnik na sve što je trebalo biti i nije bilo i nikad neće biti. A godine idu... samo bol ne prolazi.
16.05.2020.

Jebem ti sudbinu

Nije fer, jebeno nije fer. Vrištala bih, plakala bih, ubila bih - samo da tebe vratim, najdraže moje. I jebe mi se i za Onog gore, više bih Ga poštovala da malo poštenije dijeli sudbine! Neću da šutim, neću da prihvatim, neću da u tome vidim jebeno iskušenje. Koji kurac?!

Da postoji način, sve bih uradila. Bez obzira na cijenu. Da treba cijeli svijet platiti, pristala bih. Jer te trebam u svom životu, jer te želim u svom životu, jer mi jebeno nedostaješ. Jer mi se jebe za cijeli svijet ako u njemu nema tebe.

Nekad, kao dijete, htjela sam da mogu biti tamo gdje si ti. A onda su godine prošle i odjednom sam ti mogla doći. Ali nisam više bila dijete i nisam više mislila da si ti tamo. To je samo komad zemlje i hladni kamen. To su samo urezane riječi tvog imena i neki datum. To nisi ti, tamo nisi ti. A ipak, boli jer je to najbliže što ti mogu biti.
04.01.2020.

...

Da barem imam hrabrosti da život ovdje i sada završi. Jer, ovako izgleda dotaći dno, ovako izgleda voljeti nekog više od sebe. I sve opraštati, svoje riječi pregaziti, samo da zadržiš najvoljenije biće. (Zar bih, zar zbilja bih?) Jednom sam izgubila ono što je trebalo biti najdraže i prije nego sam znala da imam, zato Onom gore nikad nisam oprostila. Drugi put sam izgubila zbog sebe... i moje najvoljenije otišlo je svojim putem... Hoću li ikad oprostiti sebi, ako sam uopće i mogla drugačije? Zbogom i tebi, voljeno utočište... Došla sam ti kao klinka sa šesnaest godina, jer me jedan gubitak vječno obilježio prazninom i jer mi je jedan dječak ukrao srce a nije ga htio za sebe. Praznina još živi u meni i boli, boli, boli... Srce mi nikad nije vraćeno i svojim sam rukama stvarala novo, kameno. Ali ova bol, ova je bol sve nadmašila... Prije sam žalila za onim što sam trebala imati, sada žalim za onim što sam izgubila. Više ni ti ne pomažeš, nisi više utočište. Jedanaest godina kasnije, shvatam da nema drugog utočišta osim onog koje nam pružaju ruke onih koji nas vole.. A kada nema njih, nema ništa. NIŠTA!

03.01.2020.

...

Kako izgleda oproštaj? Pružena ruka, pomalo znojava? Čvrst zagrljaj koji ne želiš prekinuti? Pogled kojim se govori više nego riječima? Par otipkanih rečenica u inboxu? Crna vreća puna uspomena u smeću? Suze i krici očaja, tragične scene? Grube riječi, čiji je cilj da povrijede? Mahanje rukom? O, ne, ne bih rekla... Opraštanje od nekog bitnog, nekog najbitnijeg, dešava se duboko u tebi, skriveno od pogleda... I samo jednom shvatiš da tvog nekog više nema, da biće pred tobom nosi isto ime, iste plave oči, isti osmijeh... Ali to ime više ne dozivaš kada ti treba, te oči ne gledaju ka tebi kada im trebaš, taj osmijeh nije za tebe i nije zbog tebe... Živiš u sjeni prošlosti i tom naličju najvoljenijeg bića i ne trebaš reći zbogom. Opraštaš se sa onim što je bilo... I presječeš. U srcu. Tamo gdje čuvaš ljubav, gdje čuvaš one najljepše uspomene. Zbogom, najvoljenije moje, kažeš u sebi. I odeš. A nikog nema da shvati da više nema ni tebe. Zbogom, zbogom, zbogom!!!

27.12.2019.

...

Mislim da sam se zajebala. Jer mi je stalo. Dovraga.

11.12.2019.

...

Zbilja, kako mislim taj dan preživjeti? I hoću li znati, osjetiti unaprijed? Kad ti dio duše sahrane, kako da ne osjetiš?

02.11.2019.

...

Sjebano. Eto, tako sam.

25.08.2019.

...

Nekad je sreća u ovakvim noćima sadržana. Kad te navede da izađeš iz kuće... Kad ste tu glasna muzika i vi...

17.08.2019.

...

Trebam zaborav. U čaši. U tableti. Da znam šta će pomoći, ne bih mnogo razmišljala. Trebam otupjelost. Trebam odsustvo boli. Trebam bijeg u ništavilo.

16.08.2019.

...

U prolazu viđenje... I njena rečenica: "Kako su smiješne brige koje smo nekad imale." I moja misao: "Nije to nekad..." Jebi ga, život ne daje svima jednake karte. Nekom je više gorčine namijenjeno.

15.08.2019.

...

Granica. Do nje se stiže okolnim putem. Korak po korak. I šta onda? Gdje onda?

09.08.2019.

...

Ima te! U mojim mislima. U mojim djelima. Ponekad, u mojim snovima.

04.08.2019.

...

Ne možeš očekivati razumijevanje za ono što ni sama ne razumiješ. I umjesto bujice riječi koje izgovaraš, nasmiješi se i odmahni rukom. Rane će manje boljeti kad ih ne diraš. Kad se pretvaraš da ne postoje. Neće biti lakše kad dijeliš. Neces dobiti razumijevanje. Niti suosjećanje. Drugima je usputna tema. Tebi... tebi je rana. Nauči lekciju. Osmijeh. Odmahni rukom. Idemo dalje.

01.08.2019.

...

Kad vidiš. Kad osjetiš. Kad zaustaviš vrisak. Kad se pretvaraš. Kad se iznutra kidaš. Kad se zapitaš šta svemir želi od tebe. Kad te umore slučajnosti. Kad je život sranje.

23.07.2019.

...

Neke praznine biće vječne. Neke tuge - neprolazne.

07.07.2019.

...

Kad neko donosi tako mnogo sreće samim svojim postojanjem, onda posjeduje moć u svojim rukama. I može najsunčaniji dan učiniti tmurnim. I to je u redu. Dok god sreća prevladava. (Dok god je i Foča sreća.)

30.06.2019.

...

Prigrlim svoju bol. U njoj je užitak.

23.06.2019.

...

Miriše na more. Uzalud.

09.06.2019.

...

Nije fer. Život nikad nije fer. Nema suza. Prihvati i idi dalje. Tuga te prati. Kao da je nemam dovoljno.

24.05.2019.

...

Boli. Tačka.

20.05.2019.

...

Jedan ponedjeljak sreće, umjesto očaja. Tako treba biti. (A ipak, pitam se... koliko nedostajanja ljudi mogu podnijeti?) Nije, nije trebalo biti ovako.

19.05.2019.

...

Kad nemaš nekog svog sa kim bi podijelio, ni sreću ne osjetiš u cjelini. Kad nemaš nekog svog, kad izgubiš nekog svog, i najsunčaniji dan ima svoje oblake.

10.05.2019.

...

Trebao je ovo biti dobar dan.

05.05.2019.

...

I prvi sam put na vjenčanju zaplakala kada sam nju vidjela u vjenčanici. Ona, žena u bijelom. A u mojim očima, još uvijek djevojčica kose vezane u dvije pletenice.

03.05.2019.

...

I ne znam šta je teže. Kad ostaneš sam u nemirnom moru. Ili kad shvatiš da tako najbolje plivaš.

16.04.2019.

...

Jebeš ovaj život. Gore, biće samo gore.

09.04.2019.

...

Meni: Umrijet ćeš ako treba, ali nećeš nikad više sebi dopustiti da ti bude tako mnogo stalo. (Barem si dokaz da je moguće da ti bude previše stalo.) Nikad više. Tako mnogo strepnje i straha i brige i nade i ljubavi i prijateljstva i bliskosti - nikad više. Dovoljno je za život cijeli. Boli je dovoljno. Praznine je dovoljno. Mučnine je dovoljno. Tuge je dovoljno. Nikad više. Voljet ćeš i dalje (obitelj ti je - zauvijek!!!!) Ali stavljena je tačka na tvoju strepnju nad svakim životnim korakom, tvoj bezumni strah da pravi grešku svog života. Šta god život donese, sjeti se večeras. Sjeti se šetnje noću i čekanja i strepnje. Sjeti se da je sve isto. Nikad više. Makar umrla istog trena.

23.03.2019.

...

Od tuge se ne umire.

16.03.2019.

...

I nikad ne prođe. I nikad ne preboliš. I osvrćeš se oko sebe, tražeći nekog koga već odavno nema.

10.03.2019.

...

Kad ne misliš, ne dešava se. Uvježbala sam ignoriranje. Ponekad mi čak uspije zanemariti sveprožimajuću tugu sa kojom godinama živim. Datumi. Prokleti datumi. Ali, ja ne mislim o tome. I ništa se ne dešava.

21.02.2019.

...

Ne iskušavam Te, znam da možeš gore. Ali nemoj. Zbilja, nemoj. Uzeo si dovoljno, više nego što mogu podnijeti. I ako ćeš uzimati još (a hoćeš, nikad Ti nije dovoljno), uzmi onda sve, uzmi mene! Nemoj trgati preostale dijelove mog života postepeno, uzmi sve!
15.02.2019.

...

Kad shvatiš da je smrt kraj i sjetiš se buranije u tanjiru.

(Postoje ljudi koji su zaslužili više od života. Njena je majka jedna od njih.)
01.02.2019.

...

Postoji granica do koje zdrav razum ide. I nema dalje.

30.01.2019.

...











'Mnogo ljudi se želi voziti sa tobom u limuzini, ali sve što ti želiš je neko ko će se voziti sa tobom u autobusu kad se limuzina pokvari.'
08.01.2019.

...


Tuga može ugušiti. Tuga može sve obojiti u ništavilo.

Jedna djevojčica koja u naručju drži novorođenu bebu.
Stotine hiljada takvih fotografija širom svijeta.
Beskrajno mnogo takvih prizora kroz povijest.

I uvijek, posjeti me tuga.
Da je ne zaboravim.
07.12.2018.

...

Kad zoru dočekaš uzaludno tražeći smisao svog usranog života... kakav te dan očekuje?

04.12.2018.

...

Povremeno, iznenadim sebe sopstvenom snagom.

26.11.2018.

...

Sanjam. Ljetnu noć. Poljsko cvijeće na livadi. Staru deku, crvenu. Nebo sa zvijezdama. Tako blizu. Ako ispružim ruku, mogu ih dodirnuti. Ležim. Promatram zvijezde. Ljetna je noć i sretna sam. Sanjam. Budna sanjam.

19.11.2018.

...

Teško je o sreći sanjati.

14.11.2018.

...

Zapamti juče.
Zapamti strah od kojeg drhtiš.
Zapamti prazno mjesto pored sebe.
Zapamti da možeš sama.

Tako su te naučili. Takvom su te napravili.
12.11.2018.

...

Strah je dobro podijeliti. Manje tereta na ramenima koja i tako nose previše.

09.11.2018.

...

I sve što dođe, sama ću dočekati.

04.11.2018.

...

Plaši me da ću jednog budućeg jutra, sličnog ovom današnjem, prosto odustati.

15.10.2018.

...

I tako to krene, kada prvi put pričaš o kiši umjesto o duši.

03.10.2018.

...

Kad istinski vjeruješ u drugi život, živjeti je lakše. I podnijeti sve što ti sudbina donese. A kako prihvatiti da je ovaj život sve što imaš? I da izgubljeno sada jeste izgubljeno zauvijek?

01.10.2018.

...

Postoje koferi koji se sa razlogom ne otvaraju.

21.09.2018.

...

Kad izgubiš...

17.09.2018.

...

Zašto ja?!

Ponekad je tako teško disati.
 
15.09.2018.

...

Plaši me da ću jednog dana ovo vrijeme smatrati sretnim. Jer, život će donijeti samo više crne, a moja paleta boja već se istrošila.


Stariji postovi

Tražeći tebe među zvijezdama.