Tražeći tebe među zvijezdama.

23.06.2019.

...

Miriše na more. Uzalud.

09.06.2019.

...

Nije fer. Život nikad nije fer. Nema suza. Prihvati i idi dalje. Tuga te prati. Kao da je nemam dovoljno.

24.05.2019.

...

Boli. Tačka.

20.05.2019.

...

Jedan ponedjeljak sreće, umjesto očaja. Tako treba biti. (A ipak, pitam se... koliko nedostajanja ljudi mogu podnijeti?) Nije, nije trebalo biti ovako.

19.05.2019.

...

Kad nemaš nekog svog sa kim bi podijelio, ni sreću ne osjetiš u cjelini. Kad nemaš nekog svog, kad izgubiš nekog svog, i najsunčaniji dan ima svoje oblake.

10.05.2019.

...

Trebao je ovo biti dobar dan.

05.05.2019.

...

I prvi sam put na vjenčanju zaplakala kada sam nju vidjela u vjenčanici. Ona, žena u bijelom. A u mojim očima, još uvijek djevojčica kose vezane u dvije pletenice.

03.05.2019.

...

I ne znam šta je teže. Kad ostaneš sam u nemirnom moru. Ili kad shvatiš da tako najbolje plivaš.

16.04.2019.

...

Jebeš ovaj život. Gore, biće samo gore.

09.04.2019.

...

Meni: Umrijet ćeš ako treba, ali nećeš nikad više sebi dopustiti da ti bude tako mnogo stalo. (Barem si dokaz da je moguće da ti bude previše stalo.) Nikad više. Tako mnogo strepnje i straha i brige i nade i ljubavi i prijateljstva i bliskosti - nikad više. Dovoljno je za život cijeli. Boli je dovoljno. Praznine je dovoljno. Mučnine je dovoljno. Tuge je dovoljno. Nikad više. Voljet ćeš i dalje (obitelj ti je - zauvijek!!!!) Ali stavljena je tačka na tvoju strepnju nad svakim životnim korakom, tvoj bezumni strah da pravi grešku svog života. Šta god život donese, sjeti se večeras. Sjeti se šetnje noću i čekanja i strepnje. Sjeti se da je sve isto. Nikad više. Makar umrla istog trena.

23.03.2019.

...

Od tuge se ne umire.

16.03.2019.

...

I nikad ne prođe. I nikad ne preboliš. I osvrćeš se oko sebe, tražeći nekog koga već odavno nema.

10.03.2019.

...

Kad ne misliš, ne dešava se. Uvježbala sam ignoriranje. Ponekad mi čak uspije zanemariti sveprožimajuću tugu sa kojom godinama živim. Datumi. Prokleti datumi. Ali, ja ne mislim o tome. I ništa se ne dešava.

21.02.2019.

...

Ne iskušavam Te, znam da možeš gore. Ali nemoj. Zbilja, nemoj. Uzeo si dovoljno, više nego što mogu podnijeti. I ako ćeš uzimati još (a hoćeš, nikad Ti nije dovoljno), uzmi onda sve, uzmi mene! Nemoj trgati preostale dijelove mog života postepeno, uzmi sve!
15.02.2019.

...

Kad shvatiš da je smrt kraj i sjetiš se buranije u tanjiru.

(Postoje ljudi koji su zaslužili više od života. Njena je majka jedna od njih.)
01.02.2019.

...

Postoji granica do koje zdrav razum ide. I nema dalje.

30.01.2019.

...











'Mnogo ljudi se želi voziti sa tobom u limuzini, ali sve što ti želiš je neko ko će se voziti sa tobom u autobusu kad se limuzina pokvari.'
08.01.2019.

...


Tuga može ugušiti. Tuga može sve obojiti u ništavilo.

Jedna djevojčica koja u naručju drži novorođenu bebu.
Stotine hiljada takvih fotografija širom svijeta.
Beskrajno mnogo takvih prizora kroz povijest.

I uvijek, posjeti me tuga.
Da je ne zaboravim.
07.12.2018.

...

Kad zoru dočekaš uzaludno tražeći smisao svog usranog života... kakav te dan očekuje?

04.12.2018.

...

Povremeno, iznenadim sebe sopstvenom snagom.

26.11.2018.

...

Sanjam. Ljetnu noć. Poljsko cvijeće na livadi. Staru deku, crvenu. Nebo sa zvijezdama. Tako blizu. Ako ispružim ruku, mogu ih dodirnuti. Ležim. Promatram zvijezde. Ljetna je noć i sretna sam. Sanjam. Budna sanjam.

19.11.2018.

...

Teško je o sreći sanjati.

14.11.2018.

...

Zapamti juče.
Zapamti strah od kojeg drhtiš.
Zapamti prazno mjesto pored sebe.
Zapamti da možeš sama.

Tako su te naučili. Takvom su te napravili.
12.11.2018.

...

Strah je dobro podijeliti. Manje tereta na ramenima koja i tako nose previše.

09.11.2018.

...

I sve što dođe, sama ću dočekati.

04.11.2018.

...

Plaši me da ću jednog budućeg jutra, sličnog ovom današnjem, prosto odustati.

15.10.2018.

...

I tako to krene, kada prvi put pričaš o kiši umjesto o duši.

03.10.2018.

...

Kad istinski vjeruješ u drugi život, živjeti je lakše. I podnijeti sve što ti sudbina donese. A kako prihvatiti da je ovaj život sve što imaš? I da izgubljeno sada jeste izgubljeno zauvijek?

01.10.2018.

...

Postoje koferi koji se sa razlogom ne otvaraju.

21.09.2018.

...

Kad izgubiš...

17.09.2018.

...

Zašto ja?!

Ponekad je tako teško disati.
 
15.09.2018.

...

Plaši me da ću jednog dana ovo vrijeme smatrati sretnim. Jer, život će donijeti samo više crne, a moja paleta boja već se istrošila.

10.09.2018.

...

Divni, nasmijani dječak. Smiješi se. I na anđele miriše. U naručju držim tuđe dijete. Kao da je čitav svemir na svom mjestu. I onda se vraćam svom svijetu... praznina me doziva. Ništavilo me doziva. Svijet u kojem neće biti dječijih osmijeha i dodira i mirisa, svijet bez djeteta u mom naručju, nije svijet za mene... I može bez mene.

07.09.2018.

...

Za ljude koji su spremni oduzeti sopstveni život kažu da imaju mnogo ili nedovoljno hrabrosti. Dovoljno su hrabri da prekinu život. Ili nisu dovoljno hrabri da se suoče sa njim. Mislim da nije presudna hrabrost. Već očaj. Beznađe. U jednom trenutku postane previše. (Ponekad mi se čini da je taj trenutak suviše blizu. Sat otkucava.)

03.09.2018.

...

Miriše septembar na neostvarene snove. Dječije osmijehe i školske klupe. Miriše septembar na neuspjehe i razočarenja. (Dobro je dok tablete postoje. Uz njih se barem diše.)

30.08.2018.

...

Tri sekunde. Doslovno tri sekunde nade. Koštale su me tri života. Neke su stvari ipak previše lijepe da bi se desile meni.
17.08.2018.

...

U teškim danima, zapitam se ko je ukrao moju sreću, kome je data... U najtežim danima, zapitam se gdje je nestao vazduh, ja bih da dišem. Još uvijek trebam svoj vazduh i sreću i život koji neki drugi ljudi žive. Negdje pod nebeskim prostranstvima i ja postojim i kad je već moja sreća drugima poklonjena, mogu li barem u miru disati? Dok drugi žive, ja o zvijezdama sanjam... jer tamo je mir. Jebem ti pravdu.

07.08.2018.

...

"Tebi je teško. Bla. Bla. Bla." Svaka riječ kao rez oštrog noža. Dovoljno za život cijeli. I previše.

01.08.2018.

...

Da može, ja bih da se probudim prvog septembra. Ili nikada.
29.07.2018.

...

Da te ima, bilo bi sreće.

Da te ima, studirala bi i možda bi obnavljala godinu i promijenila dva fakulteta i potajno bila zaljubljena u mladog asistenta i išla na kafe sa kolegama i prijavila se za razmjenu studenata i planirala budućnost i birala svoj posao iz snova.

Da te ima, zvala bi me da se pohvališ prvim položenim ispitom i strepila bi dok čekaš rezultate i govorila sve najgore o strogom profesoru i posudila moju haljinu za neku prezentaciju i prespavala jutarnja predavanja više puta nego je dopušteno.

Da te ima, diplomirala bi i učinila ponosnim i njih i mene i dobila bi mnogo cvijeća i možda bi bila srebrena ili zlatna značka i upisala bi master studij i željela više i nastojala postići sve što želiš i dati svoj doprinos onome što bi izabrala kao svoju struku.

Da te ima, možda uopće ne bi studirala nego bi radila i trošila novac na putovanja ili odjeću i uvijek bi me zvala da te izvučem iz škripca do neke naredne plate i voljela bi svoj posao ili bi ga promijenila prvi put kada te šefica naljuti jer ti se može.

Da te ima, možda bi imala djecu i ... Dovraga. Ne mogu.

Da te ima, ja bih te imala.
13.07.2018.

...

Živjeti u paralelnom svijetu. Započeti život iz jedne tačke koja može biti današnji dan, juče ili sutra. Stvarati isprepleteni niz događaja, sretnih ili manje sretnih, uplesti poznate osobe i one stvorene u mašti. Stvarati jedan drugačiji život, prema svojoj želji. Ne baš savršen, u mom svijetu nikada savršen. Hodati cestom, ali ne primjećivati ljude, zgrade, automobile. Voditi razgovore u sopstvenoj glavi, osjećati sreću ili strah ili ko zna koju emociju. Sve svakodnevne aktivnosti obavljati automatski. Živjeti samo i isključivo izmaštani, nepostojeći život. Trgnuti se na trenutak, kada stvarnost doziva dovoljno glasno. I opet pobjeći, jer tamo je dobro, tamo je sreća. Ne znam postoji li medicinski termin za takvo stanje, ali znam da me plaši do besvijesti. I odupirem se svim snagama, jer pamtim kako me posljednji put povratak u stvarnost dotukao. I dopustim sebi pokoji trenutak bijega, ali prekidam prije nego postane ozbiljno, prije nego se predam u cjelosti. Ne znam dokad ću se odupirati. Trebam pobjeći od svog života. Na ovaj ili onaj način. A kada se vratim... valjda preživim povratak u stvarnost. Stvarnost gdje sam sama, sama, sama... Možda sam zrela za psihijatriju. Možda sam nesvjesno drogirana. Možda sam samo kronično nesretna osoba kojoj je najbolja strana života trenutno to što nema rak. Jer, svoj život ne bih mijenjala samo za te okolnosti. Svi drugi žive sretnije od mene. A ja nikad nisam tražila previše... ni ljepotu, ni novac, ni princa na bijelom konju.

02.06.2018.

...

Zbilja, zbilja ne znam kuda i kako dalje. Kao da postoji cijeli jedan život koji čeka na mene, sa druge strane ceste. Ali nema mosta, nema načina da pređem tu jednu jedinu prepreku da bih nastavila dalje. Umorna sam. I ne znam kako se izvući iz začaranog kruga. (Zapravo, znam. Ali za to još uvijek nije vrijeme.)

06.05.2018.

...

Juče se udala. Bez mnogo riječi, poželjela sam joj sreću. Od srca. Ponekad život piše sretne ljubavne priče i iskreno se nadam da će njena biti jedna od takvih.

27.04.2018.

...

Nedostaje mi moj stari život.

15.04.2018.

...

Psihologija kaže:

Izolacija predstavlja naučen, nesvestan način reagovanja na frustraciju kojim se izbegava napetost ili anksioznost na taj način što se izbegava njen izvor. Ljudi koji su doživeli veliki broj neuspeha skloni su izbegavanju društva i povlačenju u sebe. Kliničari takve osobe opisuju kao mirne, rezervisane, samodovoljne i hladne. U stvari, ovaj spoljni izgled je samo maska. Čim se pojavi neka situacija koja deluje uznemirujuće, gubi se taj prividni izgled hladnoće i rezerviranosti i uznemirenost izbija na površinu.

Fantazija predstavljan naučen način reagovanja na frustraciju na način što se problem, umesto stvarnom delatnošću, prividno 'razrešava' sanjarenjem. Tokom sanjarenja problem se sa lakoćom 'rešava' i u sadržaj sanjarenja ovoga tipa ne može da prodre ništa što ugrožava pozitivnu sliku o ličnosti. Sanjarenje o događajima u kojima je osoba koja sanjari izvršila neko herojsko delo i izazvala divljenje okoline, koja je pre toga nije priznavala, je vrlo često odbrambeno sredstvo neuspešnih pasivnih osoba. U izvesnim slučajevima osobe iz ove grupe mogu početi da mešaju stvarnost od mašte, pa se takav tip poremećaja naziva 'pseudologia fantastica'.


(Iz poglavlja o mehanizmima odbrane usmjerenim na bjekstvo od problema. Nisam se pronašla. Nisam.)

31.03.2018.

...

Najljepši i najtužniji snovi su oni za koje bismo željeli da se nikada nisu završili.

Bila bih sretna da se jutros nisam probudila, samo kad bih mogla i dalje sanjati. Sretna bih i zaspala noćas, samo kada bih vjerovala da ću nastaviti sanjati.  Sanjati taj svijet koji ne postoji.

Bila je to neka plaža. I neki nepoznati ljudi. I mama. I jedna djevojčica. I ja. Jedna sasvim obična scena. Vjerovatno ukradena od nekih običnih ljudi i pohranjena u podsvijest. Bila sam starija, možda ne ovako stara, ali starija nego što bih bila kad bi bilo riječ o... Da, bila sam starija. I ta je djevojčica bila čitav moj svijet. Sestra. Ne sjećam se kako je izgledala i ne bih je sada mogla opisati, ali se sjećam kako sam se osjećala dok sam brinula o njoj.

Život je baš fer.

28.03.2018.

...

Čak ni pisati više ne mogu. :)

20.03.2018.

...

Trebaš mi. Prazne riječi nikom upućene. Trebaš mi. Odzvanja tišina isprekidana jecajima. Trebaš mi. Samo jedan zagrljaj donesi sa sobom. Trebaš mi. Osjećam se slomljeno kao nikad prije. Trebaš mi. Ne znam kada će prestati. Trebaš mi. Više ne prepoznajem sebe samu. Trebaš mi. Moj je život film u kojem sam statista. Trebaš mi. Nemam snage nastaviti dalje. Trebaš mi. Čini mi se da je samo jedan put. Trebaš mi. U ovoj praznini životom što se zove.

Ako se izvučem, znat ću da sam sama uspjela u tome.
Naposlijetku, svi smo mi sami.
Ako se ne izvučem, barem nikog neću razočarati.

20.03.2018.

...

Ovako se ne živi na duže staze.

18.03.2018.

...


Bože, bože, di baš ja, od svih sretnih Cigana,
da se rodim baš kad zadremaš?
Da me ne blagosloviš... Nikad ni ne osloviš..


Stariji postovi

Tražeći tebe među zvijezdama.